Kada sam prvi put posjetila groblje Mirogoj, osjećala sam se kao da sam tamo došla "u goste". Mislim da je razlog tome što "nitko moj" nije tamo pokopan, a opet, "svi smo mi naši"...
Tako da sam šetajući grobljem osjećala izuzetno veliko poštovanje prema tom "svetom mjestu", divljenje, i naravno, sjetu... Malo, pomalo, kako sam ga posjetila nekoliko puta, tako je Mirogoj postao mjesto na koje se dođem odmoriti, zapaliti svijeću za drage osobe koje nisu sa mnom i kojima nisam u prilici otići na groblje onoliko često koliko bih htjela. Nekad volim jednostavno prošetati tim mjestom - nekome to možda zvuči morbidno (nađemo se na groblju?🤔😱😂), ali meni nije. Mirogoj je za mene nazovimo ga "kulturno mjesto" - to nije samo "obično groblje". Kao i groblje u Varaždinu - tko god je bio tamo zna o čemu pričam. Šetnja tim "svetim mjestom" podsjeti čovjeka na prolaznost života, na "gluposti" oko kojih se brine, na ono što je najvažnije - obitelj, ljubav i vjera. I to ne samo vjera u Boga, nego i vjera u sebe, u bližnjeg, u bolje sutra, u to da se neke stvari događaju s razlogom koji mi ne moramo uvijek znati, na to da "danas jesi, a sutra nisi"... Ako je čovjek bez vjere, ni nema ga. Na Mirogoju čovjek odmori dušu i oči, a posebno ga je lijepo vidjeti u jesenskim bojama. Ako ste u prilici svakako ga odite posjetiti ovih dana - nećete požaliti i bit ćete bogatiji za jedno predivno iskustvo. Nadam se da će vam fotkice u nastavku prenijeti dio te posebne atmosfere koja vlada na Mirogoju...
*****
Ovdje klikni za ostale info o groblju.
Nema komentara:
Objavi komentar