Kad se male ruke slože, sve se može!

Ovo je priča puna ljubavi, pozitive i dobrote. Priča o Misijskoj grupi Novalja, koju vodi Jasminka Majsec Denona, a koja svojim radom pomaže potrebite ljude u misijama u Africi, ali i djecu koja izrađuju predivne stvarčice.

Inače, ova je priča počela prije točno 15 godina, kada sam i ja sudjelovala u kreativnoj zajednici.

Kaže Teta Jass, kako je djeca od milja zovu, da sam na kreativnu donosila lijepo isprešane latice cvijeća, a meni su ostala topla sjećanja na zajedništvo i puno, puno ljubavi i kreative...

No, vratimo se na priču... Do misijskog rada je došlo spontano. Naime, Teta Jass je prvo djelovala u župnoj likovnoj grupi za djecu, gdje su u cijeloj priči sudjelovale tri voditeljice, te je atmosfera bila vjeronaučnog karaktera.  Tu su djeca svoje likovno umijeće izražavala slikajući i modelirajući na zadanu temu. 

Nakon jednog predavanja don Borisa Dabe (našeg misionara u Zambiji) o misijama i njihovom radu, Teta Jass je shvatila koliko je misijama potrebna i značajna pomoć i to ne samo molitvena, nego i materijalna.  Uvidjela je da je jako malo potrebno za spas jednog života, svejedno da li se radi o djetetu ili odraslom čovjeku.

„Shvatila sam da se tamo živi na rubu sa smrću, a kad učiniš ovdje samo malo za njih, makar dao jednu kunu koja je njima jedan obrok, ti si učinio puno.“ – priča mi Teta Jass.

Gradska knjižnica u kojoj je ravnateljica, krenula je s akcijom okupljanja osnovnoškolaca u Misijsku grupu.

Prva je grupa imala petnaestak učenika, ali se taj broj znao povećavati i do dvadeset. A kako mi kaže i danas joj djevojke iz te prve grupe znaju pomoći u radu s djecom. A osim njih, u zadnjih par godina grupi pomažu i starije žene - umirovljenice koje izrađuju „merliće“ (ukrase od čipke), koji se kasnije uklapaju u radove, te i moja mama koja izrađuje vijence od otočkog raslinja. 

U tim počecima imali su čitaonicu koja im je služila kao mjesto okupljanja i rada, a izrađene stvari su prodavali u adventu i korizmenim danima, ispred župne crkve.

 Već su kod prvih prodaja svojih malih rukotvorina (križići i aranžmani za blagdan Svih svetih) primili pozitivne reakcije ljudi, što ih je jako iznenadilo. 

Te pozitivne reakcije samo su dodatno potaknule Tetu Jass da podigne kvalitetu i omogući svoj djeci, koja su zainteresirana za rad, da imaju dovoljno materijala. Zato se i bacila u potragu za donatorima, koji bi pomogli u realizaciji radova koji nastaju od malih ručica.

U početku su donatori bili privatna lica, obrtnici s dućanima i banke. Međutim, pokazalo se da, iako darovano od srca, nije dovoljno. I nakon nekog vremena  Teta Jass  je uspijela pronaći „pravog“ donatora. Bio je to Grad Novalja, koji svih ovih godina omogućava da kreativna zajednica dođe do pravih materijala, od kojeg onda izrađuju unikatne stvarčice. 

Također, Teti Jass puno znači i podrška koju dobiva od svoje obitelji, posebno supruga, jer ponekad ljudi nemaju razumijevanje za ono čime se bavi, tj. ne shvaćaju težinu dobrotvornog rada, razna odricanja od svog privatnog vremena, ali i ulaganja: "Neke ću crtice samo sad ovdje navesti, ono što me nosi i kad nisu uvjeti i kad se možda netko podsmjehne i ne razumije Težinu. Možda je nekima sve to bilo s moje strane neozbiljno, takva nerazumijevanja su me grebla u duši, mada doma od mojih sam imala zauvijek podršku, naročito muža , a to je najbitnije."- priča mi Teta Jass.  Ali, kako i sama Teta Jass kaže, na sve probleme zaboraviš kad radiš sa prekrasnom djecom, za još ljepši i plemeniti cilj.  

 

A što se sve nalazi u njihovoj ponudi?

Ima tu predivnih drvenih kutija za nakit (koje su obrađene kombiniranom salvetnom tehnikom), zatim tacni/poslužavnika za doručak, vazica za suho cvijeće, vješalica za ključeve, platnenih torbi od žutice, okvira za slike, a sve ukrašeno decoupage tehnikom, kombiniranom s akrilnim bojama i lakovima... A od ostalih ukrasnih predmeta izrađuju božićne plastične kuglice, koje su pravi hit, jer kako kaže Teta Jass to su najprodavaniji ukrasi do sada i jednostavno planu u trenu. Izrađuju i uskršnja jaja te prigodne proljetne ukrase. 

„Kad na prvi svibanj imamo u Novalji  „Feštu od maja“ i tada prodajemo oslikane staklene tanjure, aranžmane, oslikane štokrle, mini slike na platnu i oslikane torbice od platna.“ – priča mi Teta Jass.

No, rad kreativne zajednice ima i drugu stranu. Osim što kreativna svojim radom pomaže potrebite ljude u misijama, ona pomaže i djecu koja izrađuju te ukrasne predmete zavidnog dizajna.

Teta Jass kaže da je kroz taj rad vidjela koliko su neka djeca u sebi „zakočena“, a koliko, zapravo, bogatstvo i talente nose skrivene ispod površine...

„S vremenom se vidjelo koliko dakle, ta djeca koja su u kreativnoj grupi, našim radom i zajedničkom prodajom postaju samosvjesna, sigurnija, mirnija i polako postižu i bolje rezultate u školi.“

Tome najviše svjdoče brojne zahvale roditelja i njihovi dolasci na „čašicu razgovora“ o tim promjenama na svojoj djeci.

Kako kaže Teta Jass: „Nije mala stvar za dijete koje je uvjereno da mu likovni ne ide, da svoje radove samo prodaje i kao što se jednoj curi dogodilo – baš su njene tri kutijice prve planule! Eto, čini se dobro i onome koji daruje, a i onome kome je egzistencija na dnu.“

I tu se posebno slažem s Tetom Jass, jer kao što uvijek govorim – ako činiš dobro, dobro će ti se vratiti. 

Što se tiče trenutnog prostora za rad, Teta Jass mi kaže da su već par godina u problemu i da se snalaze na razne načine, ali naglašava da se uvijek uspiju nekako snaći: „Da li je to neki prazan ured, ili je to učionica u Pastoralnom centru, ili je to kod mene doma, nema veze, bitno je da radimo i da nam je toplo i da je blizu.“

No, kaže mi da će uskoro dobiti novu, puno veću knjižnicu s čitaonicom i tako više neće imati problema s prostorom. Zanimljivo je i odlična ideja, da će knjižnica imati i izlog – na taj će način kreativnoj zajednici prodaja biti omogućena i tokom cijele godine.

Ova je Misijska grupa postojana, zahvaljujući podršci roditelja djece koja su u njoj.

„Osim toga Gradska knjižnica Novalja, ne naplaćuje djeci ni članstvo ni materijal, baš zahvaljujući donaciji koju imamo. Tim novcem kupujem profesionalni materijal, boje i alat, preko interneta gdje imam dugogodišnju suradnju s nabavljačima koji mi šalju sve uredno i brzo. Zanimljivo je djeci bilo jedne godine kad smo poslali utržak naših radova, a misionar Boris nam na svojoj stranici objavio zahvalu uz fotografiju majke i bebice zamotane u dekicu koju je kupio našim novcem. Beba je rođena na Božić od majke koja osim što je invalid jer ima samo jednu nogu , živi sama. Te godine je zima u Africi bila jaka i sirotinja u Lusu misiji i okolnim selima dobila je dekice od misijske grupe! Djeca su nešto u praksi tako naučila o Zambiji.“ – s ponosom mi priča Teta Jass. 

Do sada su misijama don Borisa u Zambiji uvijek pomagali aktivno i prema potrebama koje je određena misija, koju bi misionar otvorio, imala. Tako su za misiju Lusu svojim radovima omogućili da se njihova škola opremi školskim klupama i svime potrebnim. U misiji Ndjoko Malomo ostvarili su nekoliko kumstava, pa čak našli kume i kumove izvan svoje misijske grupe...

*****

Nadam se da će ova lijepa priča, puna ljubavi i topline živjeti još dugo, dugo i da će Teta Jass imati snagu i podršku da nastavi plemeniti rad s djecom.

A dala nam je i ideju za izradu vlastitih ukrasa: „Stare kuglice se mogu ovom tehnikom obnoviti i potpuno izmijeniti  - ne treba kupovati nove za drugačiju božićnu dekoraciju.“ (op.a. tehnikom decopupagea kombiniranom s akrilnim bojama i lakovima ili pak kombiniranom salvetnom tehnikom)

Znači potrebno vam je samo malo mašte, koju sigurno imate u sebi i šarenih materijala, a možete dobiti jedinstvene ukrase za svoj dom ili ih nekome pokloniti.

Sve radove ove Misijske zajednice, osim u Novalji, možete pogledati i kupiti ovdje.

*Foto: Jasminka Majsec Denona