Tko nam je ukrao Božić?

Snijeg se otopio, kućice s vinom i kobasama su rastavljne -još samo poneka čeka na svoj red i pozdravlja prolaznike - to su zadnji tragovi Božića, koji je ove godine prošao brzo kao nikada do sada. Tko je za to kriv, što je uzrok tome i kako to spriječiti - saznajte u nastavku.

*****

Božić mi je prošao prebrzo, a za to krivim ogromne apetite tržišta i preveliki konzumerizam. Ako malo odvrtite film unatrag, sjetit ćete se da su nas sa svih strana počeli bombardirati s božićnim ukrasima i ostalim popratnim sadržajem, već u listopadu. Provjerila sam i na Instagramu - prvu fotku s božićnim motivima objavila sam prije čak 12 tjedana, kada su se već posvuda mogle kupiti razne dekoracije i božićni proizvodi. Netko će reći da je to sasvim ok, da se treba na vrijeme pripremiti i slično. I ja sam tako mislila, do nedavno. 

A onda sam se sjetila jednog profesora s faksa (koji me podsjeća na Sheldona Coopera :D) i njegovog istraživanja vezanog uz medije. Ugl. da skratim priču - profa je zaključio da ljudi prolazeći kroz grad s vremenom prestaju primjećivati plakate, svjetleće reklame i sl. te da ih ponovo primjete tek kada se promijene ili u potpunosti nestanu sa mjesta na kojem su bile... 

Dat ću vam svoj primjer da me bolje shvatite-svaki dan istim putem idete na posao/u školu (npr. od Glavnog kolodvora do Autobusnog)... i uvijek prolazite kroz Branimirovu, pokraj onih murala na zidu. U početku ste sigurno primjetili te slike, gledali ih, proučavali, imali neko mišljenje o njima i sl. Da bi nakon nekog vremena počeli prolaziti kraj njih kao da ne postoje-više ih niste primjećivali, te slike su postale dio vaše rutine, vaša svakodnevica. I što se dogodilo kad su ih srušili? Tek ste ih se tada ponovo sjetili i ponovo počeli razmišljati o njima (obuzela vas je radost zbog toga što konačno možete vidjeti što se krije iza zida :D, ili vas je preplavila tuga jer sad svi objavljuju svoje fotkice kraj murala, a vi nemate baš ni jednu dobru :P, ili ste potišteni jer ste shvatili da ste tu ljepotu svaki dan uzimali zdravo za gotovo-tj. niste je uopće primjećivali, a sada je više nema...). 

Poanta priče?

Isto to se događa tijekom predblagdanskog razdoblja, ali budimo realni, i za svaki praznik na kojem se može dobro zaraditi. Umjesto da se u vrijeme Adventa pripremamo za Božić, s nestrpljenjem ga iščekujemo i onda kada konačno dođe istinski uživamo u njemu - mi popuštamo pritisku. Čim počnu božićne reklame-tako se i mi prebacujemo u #ChristmasSpirit i lagano si ni ne primjećujući uništavamo sam doživljaj Božića. Ako to povežete s onom pričom o reklamama, shvaćate da - dobru polovicu listopada, cijeli studeni i prosinac od jutra do sutra slušate Last Christmas i ostale božićne pjesme, svakodnevno prolazite kraj blještavih izloga, mame vas mirisi kuhanog vina - i onda se nakon Božića probudite omamljeni i ne shvaćate kad je prije sve završilo... Da se razumijemo, nemam ništa protiv trgovaca/proizvođača/oglašivača, dekoracija ili bilo čega vezanog uz Božić, ali za sve postoji vrijeme i treba dozirati količine kojima se izlažemo. Inače, vjerovali ili ne, trgovci se već sada pripremaju za idući Božić, a pratite malo kada će ove godine oglašivači početi sa božićnim reklamama-mogu se kladiti da će biti još ranije nego prošle godine.

Negdje sam čitala da su potrebna dva tjedna kako bi se stvorila navika - e sad se sjetite onih mojih 12 tjedana s početka priče - i više nego dovoljno za stvaranje navike, zar ne? I tako ste putem do Božića oglušili na sve pjesme, zvončiće i mirise, na oči ste navukli zatamnjena stakla da ne vidite blještavilo... i sad kad se snijeg otopio postajete svjesni i počinjete zamjećivati da je sve prošlo. Proletilo...

E, kako vam se to ne bi dogodilo i dogodine, dobro otvorite oči i uši, ali i LIJEVU stranu mozga i nemojte se prerano uvući u blještavilo, jer će vam na kraju Božića osim teglice francuske salate i suhih kolača ostati komadići blijedih uspomena i lovit će vas lagana deprica. 

*****

Ja sam ovaj Božić, kao što već znate, iskoristila za punjenje "životnih baterija" u prirodi i priznajem da sam malo popustila svom tom blještavilu, ali isto sam s vremena na vrijeme stiskala prekidač i palila lijevu stranu glavice, tako da mi je sve ostalo u lijepom sjećanju, a isto želim i vama!

Pusa do idućeg posta:*