Opuštanje u Maksimiru

Kad god stignem, volim pobjeći iz gradske gužve u neku oazu mira. Daleko od žurbe, nervoze i stresa, tamo gdje možeš biti na miru sa sobom i svojim mislima, u skladu sa tijelom i duhom...

Tamo gdje se čuje cvrkut ptica i žuborenje potoka, tamo gdje miriše cvijeće i gdje se njiše drveće

(baš se vidi da mi fali priroda u Zagrebu haha)...

Ovaj je puta ta oaza postao Maksimir. Odlučila sam se za "poštenu" šetnju i uživala sam u njoj - znate onaj osjećaj kad se izmorite ali se osjećate zadovoljno i opušteno? E, to je to.

A što bi bila šetnja bez par "usputnih" i inspirativnih fotkica? :D

E, pa uživajte u njima, možda vas potaknu da odete u prirodu, a možete i samo odmarati oči na njima. 

 

    

 

*****