Počele su pripreme za Božić!

Prije dva dana, u nedjelju, počele su i "službene pripreme" za Božić. Na adventskim vijencima zapalili smo prvu svijeću koja simbolizira nadu i iščekivanje. U nastavku pročitajte kako se još možemo pripremiti za dolazak Božića...

Iako sam imala totalno drugačiji plan za teme postova u prosincu (od ideja za poklone -poslužit će ovaj i ovaj post- do toga što obući za božićni ručak...), odlučila sam pisati o "drugoj" ili "pravoj" strani Božića. Znate onu - da nitko neće ja idem za Njim.

Pa krenimo od početka...

Ovaj tekst pišem zato što primjećujem da sve više ljudi zaboravlja pravi smisao i značenje Božića. Fokus se stavlja na poklone, ukrase, božićne domjenke i zabave, drvca, kolače... Sve je to dio Božića, ali nije njegov smisao, njegova bit. 

Bit Božića nije u kićenju drvca i čekanju Djeda Mraza. Znate li da je Djed Mraz postao svjetski popularan zahvaljujući Coca - Coli (pogledaj ovdje)? Njegov se lik često navodi kao primjer jednog od najboljih markentinških poteza u povijesti.

"S likom Coca-Colinog Djeda Mraza, svojevrsne pop-kulturne ikone 20. stoljeća, započela je i tranzicija Božića od vjerskog blagdana do potrošačke histerije, a Santa Claus postaje njen najvažniji simbol. Legendi i liku Djeda Mraza svijet ipak nije odolio." - izvor: cocacola.blogger

Bit Božića je u slavlju rođenja Isusa Krista, a kroz ovo vrijeme Adventa ili Došašća bi se trebali duhovno pripremati za taj dan, za Isusov dolazak.   

Ali danas Isus i Crkva nisu u modi, a svakoga tko ih spominje se gleda "ispod oka", naziva luđakom ili nekim drugim pogrdnim nazivom. 

Danas se ljudi rugaju kad vide Bibliju - Sveto Pismo u nečijem domu. Ne poštuje se nečija vjera ili je ona često predmet sprdnje. Zanimljivo je vidjeti kako se ti isti ljudi, koji se rugaju sa kršćanskim vrijednostima, glasno bore za prava pripadnika drugih religija ili nekih manjinskih skupina - a istovremeno s druge strane "gaze" po onima koji su suprotnog mišljenja od njih. I tako se stječe dojam da su oni većina - samo zato jer su glasniji. A zapravo su u manjini i vrijeme je da ona "tiha većina" prestane šutjeti. I sama sam do nedavno bila dio te "tihe većine", ali ne želim više šutjeti i promatrati. Možemo "okrenuti ploču" (svaku situaciju se može sagledati barem sa dvije strane) pa reći da su Kršćani ugroženi, da se konstantno vrši napad na njih ili članove Crkve - posebno mediji koji kao da jedva čekaju "krivi korak" nekoga iz Crkve i onda ga razapinju - baš kao što su i Isusa razapeli na križu... Ni ja se ne slažem sa svim potezima, sa svakom riječi svećenika - ali neću zato generalizirati i reći za cijelu Crkvu da je loša. Da vam karikiram - sa svećenicima je slično kao i sa doktorima - ideš kod onoga "koji ti je sjeo", s kojim možeš pronaći zajednički jezik... Ljudi kao da su zaboravili da su i svećenici "samo ljudi" - od krvi i mesa - isto kao i svi mi. I to ne znači da opravdavam neka djela, to znači da zbog pojedinaca u Crkvenim redovima ne smijemo generalizirati. 

„Tko je od vas bez grijeha neka prvi na nju baci kamen!“

Što možemo učiniti, kako se pripremiti? Pa vrlo je jednostavno, za početak se možemo okrenuti Bogu i priznati mu svoje grijehe. Iskreno se pokajati za zlo koje smo učinili i dobro koje smo propustili. I možemo se truditi biti bolji. 

Isto tako, jučer su počele mise zornice - treba se samo raspitati ili potražiti na netu raspored misa i krenuti (da, da i Crkva je već neko vrijeme online, čak i Papa ima Twitter). 

Zatim, svatko može krenuti od sebe - biti bolji čovjek prema sebi i prema bližnjima. Trudite se malim gestama uljepšati nekome dan. Ja često spominjem taj osmijeh - jako je važan, a nema ga baš puno na ulici, u dućanu... Situacija u Hrvatskoj, ali i svuda oko nas je iznimno teška - gledajući vijesti stvarno bi mogli plakati svaki dan. Ali možemo odabrati, čak i kad je najteže, gledati to s pozitivne strane. Netko će reći da je lako pričati kad ti je sve dobro u životu ili sl. - ali nije, vjerujte mi. To nisu prazne priče o pozitivi i dobroj energiji. Ja isto imam teške trenutke u životu (pa zar nije svaki dan na neki način "borba"?), s njima sam se nosila na svakakve načine, a ono što sam izvukla kao pouku je to da je definitivno bolje gledati pozitivnu stranu - čak i kad ti je najteže. I živa je istina ona izreka svako zlo za neko dobro - kad počnete na probleme ili poteškoće gledati kao blagoslov i priliku da nešto naučite, tada ćete biti slobodni i punog duha. tada će dobro početi dolaziti u vaš život. Naravno, to se ne postiže preko noći, ja i danas učim i radim na sebi - to je onaj rad za koji sam vam jednom prilikom rekla da je najvažniji koji ćete ikad u životu napraviti - jer od njega sve kreće... 

Ako vam se netko zamjerio, povrijedio vas, ogovarao, slagao, izdao vaše povjerenje, ma bilo što ružno vam napravio - oprostite mu. Oprostite mu ne samo radi njega, već radi vas samih, radi vašeg unutarnjeg mira. Tek kad oprostite i "otpustite to" od sebe, tek tada možete krenuti dalje. Ja sam se neki dan pitala koliko puta nekim ljudima trebam oprostiti neke stvari. I onda sam jučer u Bibliji pronašla odgovor - "Tada pristupi k njemu Petar i reče: -Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?- Kaže mu Isus: -Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.-" (Mt 18, 21-22).  U prenesenom značenju bi to bilo milijun puta, tj. koliko god je puta potrebno - pa i ako treba svaki put. To ne znači da ćete dopuštati ljudima da "rade budale od vas" i stalno im okretati "drugi obraz", dajte im jednu priliku pa i drugu, a ako i onda vidite da "ne ide", da oni ne razumiju ili ne žele razumjeti u čemu je problem, odmaknite se od njih i oprostite... Jer dokle god u sebi skupljate mržnju, gnjev, srdžbu ili nekakvu negativnu emociju/osjećaj prema ljudima koji su vas povrijedili - nećete moći ići naprijed, to će uzrokovati razne frustracije, stres, ma to vam je "živa rana na duši" koja vas polako guši. Oprosti, kreni dalje i ne osvrći se... 

"Oprosti im jer ne znaju što čine!"

Osim oprosta, postoji još puno načina, tj. dobrih djela/navika s kojima se možete pripremati za Božić. Neki od njih su i korištenje čarobnih riječi - izvoli, hvala, molim, oprosti (opet oprost-vidite simboliku?), "dobar dan" upućen nepoznatoj osobi, "ugodan dan" na izlasku iz dućana, pridržite vrata osobi s puno vrećica, pomozite potrebitima s nekom donacijom ako ste u mogućnosti, volontirajte, odvojite plastične boce i ostalu povratnu ambalažu u posebnu vrećicu, ma učinite bilo kakvo dobro djelo. Toliko je toga, mogućnosti su stvarno beskrajne... Potrebna je samo dobra volja i otvoreno srce. 

Eto, nadam se da sam vas barem malo inspirirala da se u "pravom duhu" - duhu vjere pripremite za Božić. Djed Mraz, bor i pokloni mogu biti neka vrsta simbolične/materijalne nagrade za dobrotu koju ste širili i djela koja ste učinili kroz godinu - možda se vama ta djela trenutno čine kao beznačajna sitnica, no nekome će biti sve samo ne beznačajna. 

*****