Proljetni doručak

Već dugo nisam objavila neki receptić, mislim da je zadnji bio o krumpiruši, a nedavni posjet Novalji  (vidi ovdje) rezultirao je punim šakama šparoga pa je logično da objavim i nešto s njima.

Al' prvo priča... Znači, prije nego sam krenula na put za Novalju, dobila sam jedan jedini zadatak i uputu: 'Ne vraćaj se u ZG bez šparoga!' Nema problema, pomislila sam... Čim sam došla u NV najavila sam mami i tati da mi trebaju šparoge. Oni su mi još i prije dolaska govorili da šparoga baš i nema previše jer dugo nije bilo kiše, ono malo što je bilo ljudi su već dosta pobrali, bla bla ba... Rekla sam im da me ne zanima i da moramo smisliti kako doći do njih-kako god znamo i umijemo. Misija je jasna - ŠPAROGE i samo ŠPAROGE. Čvrsto sam odlučila da se ne vraćam bez njih... Sjećam se, ja sam šparoge obožavala brati kao mala, to traženje i cijelo iskustvo branja mi se jako sviđalo i baš je bilo zabavno... Jedina mana bili su krpelji, babori i slični kukci i gmazovi. Ali to sve zaboraviš kad na kraju berbe vidiš 'ponos' u šakama ili ako si imao više sreće - u vrećama. To je bio pravi osjećaj zadovoljstva. Uglavnom, kao mala ih baš i nisam voljela previše jesti, pa mi ih je bilo draže prodati nekom lokalnom restoranu i zaraditi za džeparac - i to, moram priznati, jako dobar džeparac. A kad kao malo dijete dobiješ takav džeparac brzo zaboraviš na traume s zmijama i gušterima i čim prije krećeš u novu berbu. :D Sada, kad sam 'malo veća' puno rjeđe idem u berbu, uglavnom ne stignem jer dolazim na otok samo na par dana, a i kad odem onda vidim koliko sam 'zakržljala' - čim čujem neko šuškanje u travi već vidim babora kako me gleda sa svoja dva oka i onako se smješka i samo čeka da skoči prema meni - 'ksss ksss'... I tad pustolovina branja šparoga za mene prestaje i počinje avantura zvana 'trči čim brže i čim dalje - koliko te god noge nose'. I onda shvatiš koliko je moćna ta mala gmizava životinjica (realno ja joj sama u svojoj glavi dam tu moć, ali opet - većini ljudi stvarno nije ugodno susresti se s njime, jednom mi je gospodin babor čak odmarao na nozi-imala sam starke i nisam ga ni osjetila, a ako me tad srce nije ostavilo... uf... ), koja čak i nije opasna - babor je nekakva vrsta guštera (više info ovdje) i tamo gdje on živi nema zmija, miševa i ostale 'braće gmazova'. Babor sve njih pojede za doručak. Al' zaboraviš sve to - kad on izgleda i gmiže kao prava zmija... I dobro, nabrali meni moji dragi mama i tata šparoge i sve fino spremili i pripremili za put u ZG. I tako, svako jutro dok sam bila u NV ja bacam pogled u 'fridge' i provjeravam je li sve u redu sa šparogama i da li su sve na broju... I tako dođe i zadnji dan, polako se bliži vrijeme za odlazak, i ja se pakiram i spakiram, i pozdravim sa svojima doma, i za kraj pitam jel mi nešto ostalo, i bacam pogled na hladnjak (ono zadnja kontrola) i kao da se šparoge mene ne tiču - fino ja njih preskočim pogledom, zatvaram vrata od hladnjaka i odlazim. I tako ja uvjerena da sam sve spakirala, veselo i poletno sjedam u auto i krećem na put. A svi vi koji idete doma za praznike ili ste išli kad ste bili mlađi, znate što znači kad mama spakira torbu sa domaćim proizvodima, znate kakav je gušt 'obrstiti' njihov 'fridge' i onda uživati u slasnim plodovima u svojoj studentskoj sobi ili stanu... Uglavnom, zbog velike gužve nismo stali na trajekt na koji smo planirali ići i morali smo čekati sat i pol vremena do idućeg. I konačno mi dočekali trajekt, ukrcali se i otisnuli sa otoka. Pred sam pristanak na Priznu (na kopno) zvoni meni telefon. I sad vam je sve jasno... Ja se javim, a sa druge strane tata pita do kud smo stigli. I ja njemu kažem da taman pristajemo na kopno, a on meni da sam zaboravila šparoge. Možete samo pretpostaviti kako sam se osjećala. Da smo se prije sjetili, imali smo fore od sat i pol vremena za organizirati prijevoz šparoga do trajekta... A imala sam samo jedan zadatak... -Heheheh- :D Pouka priče - koliko god mi pazili na nešto ili planirali, sve se to u sekundi okrene i nekad ne možeš utjecati na ishod. Ili, ona realnija - Mia, drugi put si navij deset alarma i podsjetnika ako treba i obavi zadatak kako spada :D. Uglavnom, s obzirom da čitate ovaj post, jasno vam je da se Mia snašla i organizirala prijevoz šparoga do ZG-a i to tako da onaj od koga sam 'dobila zadatak' nije ni skužio da sam došla bez njih - heheh - e, to je umijeće (to što sam se poslije sama 'izdala' - to je druga priča...) :D. I od tada ja laganini svako/svako drugo jutro radim fini proljetni doručak (o njegovoj važnosti sam pisala ovdje). I osim što uživam u okusima svog otoka, činim dobro za svoj organizam - svima vam je poznato koliko su šparoge korisne (ako još niste upoznati sa njihovim svojstvima kliknite ovdje i prepustite se Googlu da vas 'prosvijetli'). A što se pripreme tiče, najviše ih volim uz jaja i to onako - što je jednostavnije moguće. Ako se pitate zašto sam odlučila zapisati recept koji je vjerojatno svima dobro poznat, odgovor je jednostavan. Baš zato jer se danas svi trude raditi neka komplicirana jela, sa milijun sastojaka i izvode svakakve egzibicije da bi dobili savršenu fotku za Instagram - zato sam se okrenula najjednostavnijem receptu, koji je vrlo vjerojatno do sada čekao da ga se netko sjeti i obriše prašinu s njega. Recept je za dvije osobe, a količine slobodno promijenite prema vlastitom ukusu. Dobar tek!

SASTOJCI

Šparoge (otprilke jedna šaka)

5 jaja

2 stabljike mladog luka

malo pršuta, slanine ili šunke 

sol, papar i vegeta

maslinovo ulje

POSTUPAK

Šparoge očistite (uzmete stabljiku i lagano je prelomite - ona će sama puknuti tamo gdje treba) i operite s vodom. Stavite ih na malo maslinovog ulja (koje možete zamijeniti sa maslacem) i na laganu vatricu (na tavu). Mladi luk operite i narežite na kolutiće i ubacite u posudicu gdje ćete razmutiti jaja. To sve dobro izmiješajte i dodajte začine (po svom ukusu). Za to vrijeme će vam šparoge biti gotove (ja ih pečem oko minutu dvije - zavisi koliko su debele, ali najbolje vam ih je maknuti s vatre čim počnu mijenjati boju) pa ih izvadite sa tave i stavite na nju suho meso (malo pršuta ili slanine) te ga kratko obradite, a zatim mu dodajte jaja i mladi luk. Ja volim zapeći kajganu s jedne strane i tek je onda okrenuti na drugu i još malo sa svih strana ako je potrebno - nemojte je prepeći ali isto tako pazite da vam u sredini nije sirova. I to je to, kad su jaja gotova serviajte ih na tanjur i na njih položite šparoge. Uz njih možete servirati i mini rajčice ili neko drugo povrće koje volite. Također, u kajganu možete dodavati i druge sastojke prema vlastitoj želji, ali vam preporučam da koristite domaće šparoge - koje se zapravo nazivaju 'divlje' - jer su ukusnije, bogatije sa dobrim svojstvima i jednostavno bolje od onih debljih, tj. uzgojenih. 

*ps. Nemojte se prestrašiti neugodnog mirisa kad nakon šparoga odete na wc - to vam je samo pokazatelj da 'kraljica proljeća' djeluje :D

*****